Cesto ovdje na Zapadu sretnem ljude iz bivse Juge.
Ovi neprekidni valovi ga$tarbaitera, iselenika i naposlijetku ratnih izbjeglica su zrtve krvave i uvijek nepredvidljive balkanske geopolitike.
Balkanske zajednice na Zapadu su se bitno promjenile u zadnje doba. Stari emigranti cak i na emigraciji traze utociste u svojim zamrznutim u vremenu "ustaskim" odnosno "cetnickim" lokalnim klubovima sa slikama poglavnika Pavelica, djenerala Mihajlovica okicenim hrvatskim odnosno srpskim zastavama. Tragikomicno, pored njih vise americke, australijske odnosno britanske zastave kao toboznji dokaz doprinosa onih vodja-nacionalista borbi protiv fasizma tijekom Drugog svjetskog rata.
Za razliku od starije emigracije ovi novi dobro se obuce, imaju modnu frizuru, lijepe i mlade zene, slatku djecu i mnogo bolje zube. Uctivi su, manje-vise uspjesni su na svojim poslovima. Odlicno govore engleski, njemecki ili cak i druge strane jezike sto nije bio slucaj sa starima. Oni kupuju lokalne novine, citaju strane knjige slusaju rap ili hip-hop glazbu i cini mi se da uopce ne pate od nostalgije svojih prethodnika.
Sta se tice starih emigranata iz bivse Juge : za prvih 10 godina svog manje vise dobrovolnog izgnanstva uspjeli su kupiti na kredit najveca moguca kockasta kola, montazne kuce cak i plasticne bazene. Naucili se njegovati male travnjake ispred svojih kuca i odgajati ruze.
Kad vasa odgojena na Zapadu emigrantska djeca stignu u pubertet pomalo ce se stidjeti svojih tvrdoglavih oceva i trapavih majki koje jedva da natucaju jezik nove domovine. Odjednom Stijepan postaje Stephen, Davor - Dave, Mirsad - Mike, Milovan - Micheal, Desanka - Deborah, Milica - Mary, Rasim - Richard, Josko - Joshua ili Jason. Odjednom odgovaraju roditeljima samo na engleskom ili nekom drugom zapadnom jeziku. Vec njihova djeca hoce potpuno izgubiti jezik svojih djedova ili cak zaboraviti pravilan izgovor njihovih balkanskih imena.
Jednog dana stari Jugovici hoce voditi onu - cesto rodjenu na Zapadu - djecu u stari kraj i odusevljavati se nekim zabacenim gradom ili selom, pokazatce njima svoju staru, daskama zakovanu skolu gdje su ucili latinicu, cirilicu ili obadva alfabeta. Ova emigrantska djeca gledatce svoje razularene oceve kako sa obaveznom cigaretom u uglu usana obaraju bikove drzeci ih za rogove i majke kao se smeju krijuci zube koji im nedostaju. Kad ih neki susjed u Americi ili Australiji pita odakle su neodredjeno odgovaratce da su podrijetlom iz Evrope.
Svi vasi stari emigranti vjerovali su da zivot na Zapadu bitce jednostavan i da oni ce napredovati unedogled. Jednog dana, obicno 10-15 godina poslije dolaska u novu domovinu oni udaraju temenom o nevidljiv strop iznad svojih glava, ovaj superplafon iznad koga zive oni koji ih nikad nece pozvati na takozvane "dinner party" u svoje kuce. Moratce sacekati bar dvije generacije pa da steknu ono sto im pripada vec danas po cojstvu i junastvu, po vrijednoci upornosti, pameti, hrabrosti po podrijetlu ...po svemu.
I tada poneki od njih shvatitce da su njihova velika udobna kockasta kola, o kojima su nekada kod kuce nisi mogli niti sanjati, montazne kucice nalik jedna drugoj, klima uredjaji i zvucne hi-fi kutije potpuno bezvrijedni, da to su samo igracke za veliku djecu. Vodjeni balkanskim atavistickim instinktom pozeljetce ukuse i mirise izgubljenih stvari : sir iz mjeha, vodicu iz zmijskog oka, suhu ovcetinu, melodiju svojih psovki i uspavanki, znoj svojih zena, mekotu mirisljavog sjena, plavicaste dimove duhana, pijace u Splitu, Drnisu, Cacku, Sarajevu, Zvorniku, Zenici, Pancevu ili Kumanovu. Tu ce se posvadjani izmiriti, nepoznati poznati, tu ce neko okumiti, neko ce naci mladozenju, a nek mladu, pitce se za pokoj duse onih sto nisu docekali ovaj dan.
O njihove sopstvene duse brinutce se predstavnici automobilskih kompanija, vlasnici osiguravajucih zavoda, lijecnjici, lokalni emigrantski nacionalisti-propovjednici razlicitih politickih orijentacija : lijevi i desni, crveni i crni, zavadjeni i podjeljeni celnici katolickih i pravoslavnih crkava.
Jos ne znaju sto za jos jedno pokoljenje njihove etnicki ciste klubove i crkve - koje sve vise lice na staracke domove - otkupitce lokalna administracija ili biznis i pretvotitce u pub'ove ili restorane.
A vasi sve stariji emigranti - na tipican balkanski nacin - stajatce zagledani u neke samo njima poznate prizore drzeci u ruci neophodne cigarete, kojima ostatcu vjerni do kraja svojih zivota. Seljacki lukavi i oprezni, nepoverljivi prema svemu sto im se nudi. Istovremeno neizmjerno darezljivi i rasipni, kad daju.
Stajatce zagledani u sustinu pamcenje bez koga na Zapadu postanu izgubljena sirocad.
MOLIM SVE KORISNIKE DA IZNESE SVOJE KOMENTARE U VEZI SA MOJIM PRIMJEDBAMA NA KULTURNI I KONSTRUKTIVNI NACIN
< Page: 1 of 1 > >>
|