Kao osoba, koja vec 13 godina radi sa vasim izbjeglicama, drzavnim and NGO organizacijama/uredima sirom Balkana uvijek cudim se zasto poneki ljudi s podrucja bivse Juge nemogu prihvatiti cinjenicu da govore isti jezik (tocnije: da u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Vojvodini i Crnoj Gori govori se isti jezik).
Ima znatnih dijalektskih razlika medju Hrvatima i medju Srbima (kao i Bosnjacima i Crnogorcima), i sa minimalnim razlikama u leksickoj i gramatickoj normi (gdje se tek stvara treca, bosanska ili bosnjacka norma). Medjutim te su razlike, odredjene vise na regionalnoj nego nacionalnoj osnovi. Naprimjer: Hrvati (kao i Srbi) u istocnoj Slavoniji govore vrlo slicno Srbima (i Hrvatima) iz Vojvodine; Srbi sa Banije i Korduna govore lijepi hrvatski jezik koji - paradoksalno - je blizi hrvatskoj normi od jezika Hrvata tog podrucja, a bitno se razlikuje od onog dijalekta tog jezika kojeg govore u Beogradu.
Jos devedesetih godina cula sam u kampu za srpske izbjeglice na Kosutnjaku kako su se oni mucili pokusavajuci preci na ekavicu. Cak i za mene strankinju to je bilo tragikomicno...
Naprimjer dijalekt Hrvata u Medjimurju je pod znacajnim utjecajem slovenskoga jezika, kao sto je i dijalekt Slovenaca u Prekomurju pod jakim utjecajem hrvatskoga.
U stvari u cemu je greska svih tih jalovih "oceva" novokomponovane i manipuliranom geopolitikom balkanske lingvistike, koja ih vodi na ove neuroticne reakcije?
U tome sto, kada netko hrvatskim, bosnjackim cak i crnogorskim nacionalistima tu notornu cinjenicu spomene, oni odmah pretpostavljaju da ako je jezik zajednicki, onda sigurno je taj jezik SRPSKI.
Prije nekoliko godina bila sam na koncertu Djordje Balasevica za Hrvate u Mariboru, kojega s zadovoljstvom slusaju svi bivsi (nesrpski) jugovici cak i kad pjeva na na svojem vlastitom jeziku. Morate imati na umu da to je bilo u doba tudjmamnove Hrvatske kad bilo koji kontakti (ukljucujuci kulturne) smatrali se izdajom.
Sjecam se kad na pocetku svog nastupa rece jednom:
"Ja cu pevati na jednom dijalektu hrvatskoga, koji se zove srpski. Nadam se da to vama ne smeta"
Ocekivala sam najgore jer sam bila uvjerena da ova etnicki mjesovita publika nije sazrela do takve ironije...sirom Balkana osjecalo se jos smrad nepokopanih leseva i izgorjelih gradova i sela. Medjutim desilo se nesto nevjerovatno. Narod pozdravio je ga ogromnim pljeskom i dobrodusnim smijehom.
Kad cijela dvorana pocela je jevati pjesmu "Neki novi klinci" zajedno sa izvodjacem izgubila sam dodir sa stvarnoscu...
Jeli neko od vas moze zamisliti nekog hrabrog hrvatskog , bosnjackog ili crnogorskog pjevaca (ili komicara), koji bi rekao beogradskoj publici da "hoce pjevati/nastupati
na jednom dijalektu srpskog jezika, koji se zove hrvatski, bosanski ili crnogorski." ?
Stovani Srbi , Hrvati, Bosnjaci i Crnogorci pustite taj blesavi kompleks inferiornosti, koji vas tjera da se usplahirite i kao psici kevcete na svakog nevaznjaka, koji upotrebljava "hrv-" i "srb-" u istoj recenici!
Svi oni na Zapadu, koji - kao ja - radili su na Balkanu i vi osobno takodjer to dobro znate: Hrvati, Srbi, Bosnjaci i Crnogorci, govore jednim jezikom; iako ga neke marginalne ekstremalne nacionalisticke grupe zovu i drugim imenima, sto cemo im dobrohotno dopustiti... Neka se zavaravaju, ako u tome uzivaju...Slicnost vasih jezika uvijek bitce za njih kamen spoticanja ...
Cak i u suvremenim udzbenicima za srednjoskolce srpski autori ga zovu "srpskohrvatski", sto jasno govori, da tu cinjenicu priznaju.
Kao je prije tridesetak godina pisao Vlada Bulatovic-Bib u jednom od svojih aforizama:
"Lingvisti iz Zagreba i Beograda pokazuju jezik jedni drugima samo da bi saznali da jezik im je isti..."
Javite se, molim, ako vam treba pomoc tumaca...
|