A Convenient Genocide, in a fishbowl - 12 godina Srebrenice
Putnik na otocicu - Znak Njegove milosti.
Jedini preživjeli putnik na brodu, koji je potonuo, uspio se prebaciti do nenaseljenog
otočića. Iz dubine srca, na sve načine, molio se Bogu za spas. Pogledao bi na
sve strane, ponajviše se zagledajući u nebo, ali nikakve pomoći ni spasa nije
bilo na pomolu. Najposlije, kada je iscrpio sve svoje dove i kada je počeo
gubiti nadu u spas, odlučio je da od pruća i drugog dostupnog materijala sebi
sagradi kućicu kako bi se zaštitio od vjetra i hladnoće i kako bi neke od
svojih ličnih stvari mogao skloniti.
Jednog dana, vraćajući se iz potrage za hranom, svoju kućicu je zatekao u plamenu iz
kojeg se dizao gust dim. Ono najgore već se je desilo. Sve je nestalo u
plamenu. Skrhan i ispunjen strahom, brigom i tugom uzviknuo je: “Bože, kako si
mi ovo mogao učiniti?”
Sutradan, rano ujutro, probudio ga je zvuk broda, koji se primicao obali. Došao je da ga
spasi. “Kako ste znali da sam ovdje?” upitao je iznenađeno, ali sa zahvalnošću.
“Vidjeli smo dimni signal.” Odgovorili su.
Najlakše je izgubiti nadu kada stvari krenu negativnim tokom. Treba znati da je Bog dž.š.
uvijek sa nama. Ako ga se sjetimo onda kada nam je lijepo, On će nas se sjetiti
kada nam je teško.
Zapamti, kada Ti “kućica” drugi put izgori, možda je to tek znak da je Njegova
milost na putu. Kada nas bilo kakve nedaće zadese, treba učiniti sve što smo u
stanju i kazati: Uzvišeni ima odgovor za njih.
Zločin i kazna!!!
Naša Bosna i Hercegovina je doživjela brodolom. Mnogi si izginuli, a oni što su preživjeli,
čine sve što znaju i umiju da se na otoku, koji je svijet prepustio samom sebi,
spase. Molili su Boga za spas, pokopavali svoje poubijane, popravljali svoje
porušene kuće, tvornice i džamije, škole i medrese. I tužili su agresora međunarodnom
sudu pravde za genocid. Odgovor je stigao i sve nas iznenadio. Ipak, Srebrenica
je izdvojena kao vječni dimni signal da skreće pažnju čitavoga svijeta na zločin.
Pomoć i spas je na putu. Pravda se neće moći izbjeći. Ona jeste spora, ali ipak dostižna.
S. Agic
P.S. Finii
http://aconvenientgenocide.com/
http://www.youtube.com/watch?v=eS34GxsO9fk&mode=related&search=
http://www.bratunacka-raja.com/modules.php?name=Srebrenica
http://video.google.com/videoplay?docid=7177397913643048163&q=srebrenica
http://youtube.com/watch?v=J34rrhKbgys
http://video.google.com/videoplay?docid=-1473612575938578207
http://video.google.com/videoplay?docid=8425350254366009828
BILTEN SREBRENICE BROJ 35
Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer Mrča moraš biti.
Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastenje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. , glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine. Džennetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehadet učim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj, da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti.
Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili ti si moćan, jedini naš sudija i svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, Ti slamaš polahko.
Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoje mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi? Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake? Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući, u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje.
Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče: “Biće to heroj babin, Bosanac pravi”. Pa prvi zubić, k’o u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine. Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al’ obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smiješka na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jaćova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog? Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja k’o brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je džennetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božija je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, Fatihu uči, to mi prija i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh sa lica. Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.
Majka
Srebrenica-don't forget:NE ZABORAVI
http://www.youtube.com/watch?v=iaN5-13W3Zc&mode=related&search=
http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=3018&z=7&isasp=